Društvo u krizi: izvanredne okolnosti i izvanredne mjere

Društvo u krizi i poslije krize - IV. dio

Kriza: izvanredne okolnosti i izvanredne mjere

Suočavanje sa izvanrednim okolnostima treba razlikovati od suočavnja sa izvanrednim mjerama.

Do pojave izvanrednih okolnosti kao što je pandemija, dolazi uglavnom spontano.Recimo to tako, prirodnim putem, premda se znaju pojaviti i različite teorije zavjere, koje tumače kako je uzrok svemu nekakva zločinačka namjera. Za razliku od izvanrednih okolnosti, izvanredne mjere striktno se donose i nameću od strane nekog društvenog autoriteta.

U demokratskom društvu se očekuje da nositelj autoritet ima zakonsku ovlast i legitimitet, u smislu pristanka većine građana za takve odluke. Kako je već spomenuto, suočavanje sa pojavom izvanrednih okolnosti, u sociologiji se između ostalog tumači iz perspektive razumijevanja stanja anomije. Riječ je o mogućim reakcijama na gubitak svakodnevnih navika, a prije svega na slobodno i neograničeno kretanje.

To nije uobičajeno, niti prirodno čovjekovo stanje, ma koliko god u okviru zdravog razuma, možemo prihvatiti da je ponekad neizbježno. Ipak, u kolnostima pandemije, djelomično i privremeno ograničeno kretanje, razumije se kao potrebno. Time se preveniraju puno gore posljedice, nego što je nemogućnost slobodnog i neograničenog kretanja.

prazna ulica u kini uslijed izvarednih okolnosti

Izvanredne mjere

Što se tiče rasprave o izvanrednim mjerama, moguće ih je razumjeti kao jednu od izvanjskih reakcija na već postojeće izvanredne okolnosti. Čini se kako je kod nas reakcija na izvanredne mjere poput ograničenja okupljanja i nesmetane komunikacije, prilično mirno dočekana? Prije svega zato što je prisutno razumijevanje pojmova kao što su epidemija i pandemija.

Zahvaljujući općem znanju, ali i iskustvima prijašnjih gneracija, ograničena komunikacija, pokazala se kao poželjan i po sebi razumljiv odgovor na bilo koju zaraznu bolest. Iduća okolnost je reakcija na dnevne informacije koje priprema Krizni stožer. Prema rezultatima istraživanjima javnog mnijenja, za sada prevladava pozitivna ocjena o upravljanju zdravstvenim aspektima krize. 

Kako će se ukupna ocjena kretati u smislu upravljanja prije svega socijalnim i ekonomskim posljedicama,  to će se tek vidjeti. Posebno je pitanje trajanja i intenziteta spomenutih mjera i mogućih učinaka na demokratske procese? Unatoč razumijevanju i prihvaćanju, ovo je pitanje, u vezi kojega, u demokratski zainteresiranoj javnosti, nikada ne može biti dovoljno zabrinutosti.

Zanima vas više? Nastavite s čitanjem ovdje.