Profiterstvo ili solidarnost?

Društvo u krizi i poslije krize - XI dio

 Naš izbor i slobodna odluka. Kao što je moguće profiterstvo u krizi, moguća je i solidarnost. Na kojoj ćemo od tih mogućnosti graditi budućnost? Profiterstvo ili solidarost?

Da je svih mjeseci od početka pandemije, do danas prevladao ljudski egoizam, sutra vjerojatno ne bi postojalo. Izostanak razuma je u nekim slučajevima doista eksplodirao u prvim danima proglašene krize.  Neki su naši sugrađani, pustošili trgovačke centre kao da je sutra apokalipsa. Neki su doslovce i fizičkom snagom odgurivali one mnaje agresivne, a posebno one slabije. Takve scene nisu djelovale obećavajuće. Ipak, dani poslije, druga slika. Pojavila se solidarnost. Na nju malo tko računa ali ona je uvijek prisutna mogućnost.

Ne samo da nije nestala, već se pokazala kad je najviše trebala. Kada su se nevjerojantom igrom prirode udružili pandemija i potres. Čovjek nije drugome postao vuk, već prijatelj, suradnik i oslonac.

Neki su naravno i tu vidjeli račun za laku zaradu. Ona bi, kao i do sada, bez posebne kontrole uslijedila iz proračuna. Posebno, jer je vrlo brzo trebalo raščišćavati ruševine i uklanjati prijeteće djelove urušenih zgrada.

Profiterstvo ili solidarnost?

Profiterima, “ortacima” i “klijentima”, planove su pomrsili volonteri. Na užas proračunskih profitera i njihovih interesa, volonteri su radili bez zarade i bez ikakve institucionalne potpore. Pritom su činili i prava herojstva, samo kako bi svoje sugrađane barem malo učinili sigurnijima. Solidarnost je u ovom slučaju, pomrsila račune kriznom profiterstu. A kao kolateralne žrtve, nakratko su se povukli dežurni pesimizam i cinizam.

Istina, neki su poslodavci, na prve najave problema sa zaradom, a kako ne bi žrtvovali dosad stečenu zaradu, otpustili one koji su im tu zaradu osigurali. Neki to ipak nisu učinili, jer su se umjesto egoističnog materijalnog interesa, odlučili voditi ljudskim i humanim načelima.

Zar će povratkom „u normalu“, i startne pozicije jednih i drugih biti iste? Hoće li ih jednako tretirati ista neosjetljiva birokratska logika? Hoće li se solidarnost, ljudskost i uzajamnost ubrzo „smiriti“, kako bi profiteri na ljudskim stradanjima, došli na svoje? To nije pitanje trendova, već isključivo jasne i odgovorne odluke.

Prije trideset godina, nekima se itekako isplatio kriminalni um i ratno profiterstvo. Izvjesno je da mnogi od tadašnjih profitera, i danas „vuku konce. Ipak, njihov utjecaj na donositelje odluka, teško da bi prošao neprimjetno. Pitanje je koliko bi se danas odgovornima isplatilo otvoreno podilaženje sumnjivim i kriminalnim interesima? Igre ispod stola su naravno uvijek moguće.

Nasuprot tome, vidljivo i iskustveno potvrđeno, postoje ljudi i mogućnosti koji ne ovise o kriminalnim dugovima, korupciji, političkim interesima ili birokratskoj neosjetljvosti?

Kao i uvijek ostaje pitanje, što ćemo od tih mogućnosti, sami izabrati?