Politička manipulacija – društveni Armagedon?

Politička mamipulacija umjesto vizije i odgovornosti?

Politička manipulacija kao Armagedon društvene  budućnosti. Političkim akterima, iskustveno potvrđeno, nedostaju vizija i odgovornost. Zato im nokako ne nedostaje politička manipulacija kao sposobnost opstanka na vlasti unatoč nerješavanju društvenih problema. Njima se do sada, uvijek iznova uspješno prikriva nesposobnost suočavanja sa stvarnošću, a posebno sa tzv. „grijesima struktura“.

Koliko god se skretala pozornost, nerješeni problemi uvijek dođu na naplat i to sa lihvarskim kamatama. I to, potpuno neovisno o novim izazovima, poput pandemije i svih ekonomskih, političkih i prirodnih nepogoda.

Poslije otprilike šest tjedana tzv. „izvanrednih okolnosti“, kojima se barem do sada, mjerljivo i vidljivo upravljalo uglavnom uspješno (uz ogradu da nema nikakvog jamstva da se neće dogoditi mogući neželjni scenarij koji bi mogao doći sa tzv. „drugim valom“ pandemije), otvorila su se i neke stare pukotine i nova pitanja, koja su zahtijevala barem jednako odgovoran i proaktivan pristup.

Prije svega, po tko zna koji put su na vidjelo izišle pogubne posljedice političke podobnosti. U jednom konkretnom slučaju, u domu za starije, za smrt velikog broja korisnika, lkonski je okrivljen virus. „Kriv je virus“?! Je li moguće da smo tek uz poneko glasnije negodovanje, kao demokratska javnost, progutali takav odgovor?

Odbijanje manipulacije – građanska dužnost

Kako je virus ušao u dom, zašto su simptomi bili vidljivi danima, a bez ikakave reakcije?

Ljudi smješteni u dom i njihove obitelji, povjerili su svoje živote, zdravlje i relativno mirne dane, ne samo upravi doma. Vjerovali su nadležnom ministarstvu, vladi i svojoj državi, očekujući stručnu i profesionanu uslugu?

Nisu hodali po ulicama i tražili susret sa virusom, već su svoje dane provodili u domu pod državnom skrbi. I što su dobili zauzvrat? To su pitanja, na koja se ne može tek tako preko koljena odgovoriti „virus je kriv“.

I da je doista dom bio potpuno izoliran i da je virus sam ušao bez ikakvog propusta odgovornih, demokratska je odgovornost građana: sumnjati, tražiti sva moguća pojašnjenja i postavljati pitanja.  

U društvu poput našeg, u kojemu praksa zapošljavanja prema stranačkoj pripadnosti pravilo. Ne samo da nikada nije potvrđeno nekim dobrim učinkom, već sva slična imenovanja vidljivo, desetljećima donose negativne i nepopravljive štete.

U takvim je okolnostima, građanska dužnost, ne vjerovati službenom tumačenju da „nitko nije kriv“. Pa čak i kada bi istinski objektivna analiza to i pokazala.

I to ne samo zato što je u pitanju konkretan „slučaj“ i konkretna politička opcija. Već zato što je u pitanju zloćudno pravilo, čija je objektivna obrana nemoguća pred dosadašnjim iskustvom razornih činjenica i posljedica.

Obrazac: neugodno pitanje – spin

Uz sve to, krenuo i niz pitanja u smjeru vlade, o tome „što i kako dalje?“. Prije svega onih koja se ne zadovoljavaju kratkoročnim i vatrogasnim rješenjima, već se zahtijeva odgovoran stav i jasna vizija. I to ne nekakvo proroštvo o onome što stvarno nitko ne zna, već samo dovoljno obuhvatan program, koji bi uključivao moguće odgovore na više scenarija.

Poslije svakog težeg pitanja, a posebno onih koja zahtijevaju državnički i vizionarski odgovor, vlast u pravilu izvlači svoj zadnji adut, provjeren u nizu sličnih okolnosti.

Automatizmom se pokreće serija višestruko isprobanih i jednako uspješnih politikantskih spinova. Oni su istina dovoljni za „oluju u kadi“, ali to je više nego potrebno da se dogodi kakofonija u javnom prostoru. Njom će se barem za neko vrijeme, bitna pitanja potisnuti daleko u neki peti ili šesti plan.

O tome kako se politička manipulacije najčešće koristi u hrvatskom društvu, pročitajte OVDJE .