Budućnost kao sloboda izbora. Budućnost nije zadana. Ona je uvijek slobodan izbor.

Pesimizam, strah ili optimizam, jednako su neutemeljeni u sadašnjosti. Koliko god je strah za život u osnovi biološki uvjetovan, toliko je strah od neizvjesne ekonomske budućnosti, uvjetovan društvenim karakterom.

Marcuse će suvremeno društvo i sile koje njime vladaju definirati pojmovima: analni karakter, težnja agresiji i razaranju. To se najslikovitije očituje u promišljanju budućnosti. Na primjer, tugaljivi, pesimistični, pa i katastrofični scenariji gotovo da i ne izazivaju protumišljnje.

Nasuprot tome, svaki se pokušaj optimizma napada cijelim setom pripremljenih etiketa. Od neutemeljenosti, naivnosti i utopije do neznanja i nedostatka inteligencije.

Vrlo je jednostavno zaključiti da su i strah i pesimizam i optimizam jednako neutemeljeni. Jednako se zasnivaju na onome što se još nije dogodilo.

Što će se dogoditi sutra? Odgovor nije monopol izabranih. S obzirom da se tiče svih i svakoga, svatko se smije i mora uključiti u definiranje odgovora.

Pesmistične će se prognoze  ostvariti samo ako opet prevladaju interesi onih  društvenih akteri, čije razmišljanje ne ide dalje od osobne koristi i zarade. 

Zbog dugoročno izgrađenih okvira, uglavnom prevladava pasivno iščekivanje, a tj scenarij odgovara proizvodnji neizvjesnosti i straha. 

Nekome će stalni negativan osjećaj, sam po sebi postati stvarnost. Time će na prvi pogled potvrditi cinizam i pesimizam, koji su nekima prevladavajući životni programi. 

Sloboda izbora?

Tu treba biti do kraja jasan i realan. Budućnost, s obzirom na ukupnu moć, još uvijek uglavnom kroje politički akteri. Njihova je mogućnost i odgovornost izbor odluka.

Humana, solidarna i pravedna rješenja bi vjerojatno užasnula zagovornike onih ekonomskih programa, kojima su život, zdravlje i humanost, nebitne stavke u odnosu na materijalne interese i zaradu.

Zato je logično pitanje, zašto na njima i njihovoj logici graditi budućnost? Kao i pitanje, kome će donositelji odluka pokazati lojalnost? Posebnim interesnim grupama ili građanima, i njihovim zajedničkim interesima. 

Pesimistične projekcije se uvijek mogu potvrditi različitim trendovima i projekcijama. Netko će ih potom proglasiti apsolutnim istinama, a da će pritom zaboraviti, kako se sve to temelji isključivo, na vjeri u nedodirljivu i apsolutnu logiku tržišta i profita.

Ta logika ni u najmirnijim okolnostima i kada su svi pokazatelji pozitivni, nije povoljna za čovjeka, njegov život i zdravlje.

Što bi se drugo od nje trebalo očekivati? Dovoljno je shvatiti kako je logika tržišta i profita, tek jedna od mogućinosti. Nikakvo sveto pismo. Osim za one koji u tržišno profitnu logiku žele vjerovati, baš kao što netko u Sveto pismo, vjeruje iz religijskih motiva.