Kriza i izvjesnost?

Društvo u krizi i poslije krize - VII. dio

Kriza i izvjesnost? Izvjesnost o vremenu poslije krize? Razlikujemo barem dva osnovna vremenska razdoblja u vremenu koje je pred nama. 

Prvo vrijeme poslije krize, odnosi se na dane i mjesece koji će uslijediti kad aktualni val pandemije popusti, ali još uvijek ne bude jasne slike o većini pitanja koja se tiču virusa. Riječ je o vremenu koje je pred nama, ali  prije nego se na globalnoj razini pronađe primjere n odgovor ovom medicinskom izazovu.

Primjeren odgovor znači, upoznati virus COVID-19, približno koliko i virus tzv. obične gripe. Moći predvidjeti i pripremiti se za “sezonu” kao što se već godinama ptipremamo za sezonu gripe. I konačno, stvoriti cjepivo koje će biti relativno sigurno preventivno sredstvo.

S priličnom je lakoćom prognozirati da će se to prvo razdoblje popuštanja pandemije, moći nazvati razdobljem korone poslije korone. To će biti ili nekakvo cjelovito  vrijeme ili će se u tom vremenu ponoviti nekoliko izmjena naleta i popuštanja zaraze. Unutar tog vremena iščekivat će se vijesti da je virus „pročitan“ i da ga je moguće u velikoj mjeri držati pod kontrolom. Također je predvidivo da će to vrijeme biti obilježeno vidljivijim oprezom, te pojačanom neizvjesnošću u vezi same bolesti.

Neizvjesnost, pa i strah predvidivi su i kao posljedica najavljenih ekonomskih potresa. Nadalje, u slučaju dugoročnijeg pridržavanja navika, tj. trajnije antivirusne discipline, rezultat bi mogao biti nekakav oblik suživota sa virusom.  S obzirom na ukupan faktor vremena, moguća je i promjena niza navika. Odbacivanje prijašnjih, a usvajanja onih koje su do sada bile marginalne ili uopće nisu postojale. 

Suživot s virusom – kriza i izvjesnost

Drugo vrijeme poslije krize, koje se može nazvati i pravo vrijeme poslije krize. Govori se o razdoblju, koje će uslijediti nakon što virus bude puno bolje proučen. Tada će očekivano biti predvidiv i jasan protokol: prevencija – prepoznavanje – liječenje.

To je svakako vrijeme u kojemu će popustiti neizvjesnost izazvana samim virusom, ali će još potrajati ona neizvjesnost povezana sa prije svega, ekonomskim posljedicama pandemije.

Kako god bilo, ovdje je riječ o budućnosti. Ako je nešto sigurno, a tiče se budućnosti, to je nedostatak znanja koje bi osiguravalo adekvatnu kontrolu nad vremenom koje slijedi.

Ako je sa druge strane, nešto 100% izvjesno i sigurno, to je samo i jedino sadašnjost. Samo je na sadašnjost moguće utjecati sa visokom izvjesnošću ishoda, i to odlukama i postupcina koje donosimo i činimo u ovom trenutku.

Dakle, budućnost nikada nije predvidiva u mjeri pune izvjesnosti. Ali to to također znači da je uvijek moguć čitav spektar ishoda. Od željenih do neželjenih, od zanimljivih do dosadnih, od očekivanih do neočekivanih i sl.

Zdrav razum i logika nalažu da je uzaludno trošiti sadašnje vrijeme na ono što je u tom sadašnjem trenutku nepromjenjivo, tj, na ono što još ne postoji, niti je stvarno.

Ali se na zato na buduće ishode itekako može utjecati sadašnjim postupcima, što je zapravo uvijek “dobra” vijest. Ipak, unatoč razumu i logici, razmišljanje o budućnosti je prisutno, i uglavnom ispunjeno nespoznatljivošću a time i neizvjesnošću.

Također, uz neizvjesnost često ide i strah. S njim nastaje nepregledan prostor za manipulacije, dodatna zastrašivanja i kontrolu nad ljudskim životima. Zbog toga, ovdje govorimo o pojmovima kriza i izvjesnost.

Prema tome, ono što je sigurno izvjesno za vrijeme poslije krize, prije svega je pokušaj neutralizacije neizvjesnosti.  Time bi se preduhitro strah, te ujedno suzio prostor ispunjen mogućim negativnim namjerama i aktivnostima?