Spin 2 – sukob ideologija

Ideologije umjesto kreativnosti – Spin

Ideologije i sukob ideologija – najjači adut među političkim spinovima. Spin u ovom kontekstu predstavlja način kako za svoj partikularni interes „preveslati“ svoje sugrađane i zajednički interes.

Funkcija je ideološkog sukoba, kontrola nagomilane društvene napetosti i neutralizacija potencijalnih sukoba na ekonomskom i političkom područja društvenog života.

Preusmjeravanjem energije na ideološko područje, popušta napetost na relaciji građani – vlast, a sustavno se potiče i održava na relaciji građani – građani. U tome se krije i odgovor na pitanje, zašto djelotvorna zakonska regulativa zlokobnih ideoloških simbola, još nije zaživjela. I zašto ju vješto, bez odgovornosti, izbjegavaju provesti stari i novi politički akteri?

Ideološke podjele i sukob ideologija, naravno, nemaju nikakvu društvenu korist, ali zato uvijek iznova mobiliziraju emocionalnu energiju. To je idealna osnova svake političke manipulacije.

Što autori manipulacije na taj način ostvaruju?

1) Izbjegavaju se, za njih, rizične teme o stvarnim uzrocima nataloženih slojeva ekonomskih i političkih nepravdi;

2) Od pogleda javnosti ostaju skriveni, na krilima politike ostvareni bogataši, i privatizacijski uzurpatori zaboravljenog  društvenog vlasništva;

3) Uvijek iznova bez napora priivući nekritičke glasove stranačkih navijačkih skupina.

Licemjerno odgađanje zakona

Zbog svega toga se svjesno i licemjerno odgađa djelotvoran zakon. Od vlade do vlade, od predsjednika do predsjednika, od parlamenta do parlamenta.  Takvo je političko licemjerje po svojim je posljedicama izravno nasilje nad građanima. U demokratski bi zrelijoj javnosti,  bez sumnje, povuklo za sobom, ne samo političku nego i kaznenu odgovornost odgovornih političkih aktera.

Umjesto toga, oni mogu završiti jedan mandat pa računajući na “kratko pamćenje” svojih ideoloških fanova, tražiti idući. Tada bez stvarne moći, koju su jednom “profućkali”, nastupaju, ponovo ne državnički, već politikantski, i svejedno zaraditi ovacije svojih političkih navijača.

Pa tko se u takvim okolnostima ne bi bavio politikom? Posebno ako je ulog tamo nekakva budućnost običnih građana. Unatoč svim promašajima, dio glasača, ostaje slijepo vjeran, a prema potrebi nasrće na svakoga „tko drukčije kaže, kleveće i laže …“.

Mnogi će građani, danas već i veliki dio, ali još uvijek nedovoljan dio njih, prepoznati spin, promijeniti program, preskočiti članak, ili podsmješljivo odmahnuti rukom.

Drugi, posebno mladi, shvatit će kako je ostanak i život u takvom društvu gubljenje vremena, energije i živaca. Svoje će poglede i korake, potom, bez puno najave i buke, usmjeriti prema inozemstvu.

Dio će vrlo pragmatično, i to sve dok postoji tržišna opravdanost ideološkog iscrpljivanja publike, svoju energiju i kreativnost usmjeriti na zaradu. Pritom se neće nimalo zamarati previše moralnim brigama u vezi svog „ideološkog poduzetništva“.

A za to će vrijeme, daleko od očiju javnosti, otići u zastaru sva nedjela i svi dubinski uzroci društvnih nepravdi. Umjesto na istinske prijetnje budućnosti, u govorima će se i propovjedima i dalje kratkovidno prozivati „ovi ili oni neprijatelji“.