Demokracija ili ideološki O.K. Corral?

Demokracija i ideologija. Predizborno natjecanje razumnim programima? Da, ali u Danskoj, Finskoj, i na Novom Zelandu. Istodobno, a ne dva stoljeća prije, u Hrvatskoj se odigrava ideološki O.K. Corral. Netko je očekivao nešto drugo? Možda neki nesuđeni turist iz Danske, Finske, pa i sa Novog Zelanda. U čemu je tajna naše gluposti? Zla namjera, krvožedna volja za moć, demokratska nepismenost, glupost po sebi …? Ili možda sve zajedno?

Živimo li mi doista u informativnoj blokadi? Je li tko čuo da su građanska i rodna ravnopravnost, teme koje su uspješno zatvorene u 19. i 20. stoljeću? Da je Drugi svjetski rat okončan prije 75 godina? Da su ljudi su prije 50 godina hodali po Mjesecu? Ili da Berlinskog zida nema više od 30 godina, a da otprilike toliko ne postoji ni SFRJ?

O životima i vremenu generacije naših roditelja, moguće je svjedočiti, pa i dosta utemeljeno. Ali, kako se uopće uključiti u razgovor o životu naših predaka? Je li jedan djed ratovao protiv drugoga? Ako je zašto je, ako nije, zašto nije? Možda su  skupa ratovali protiv djedova naših bračnih drugova?

Uopće ne iznenađuje da su mlađi od 40, negdje out, te da više razmišljaju kako do Irske i Kanade? Oni bi valjda, aktualnim lovcima na vlast, trebali objašnjavati, gdje su bili o što su radili njihovi pradjedovi i šukundjedovi? Pa nakon što im objasne, ako ostanu „u milosti“, trebali bi preuzeti odgovornost za njihove neiživljene ili pomaknute ambicije.

Odgovoran odnos prema zdravlju svojih sugrađana? Razuman i definiran plan kako brzo i sigurno obnoviti potresom porušene zgrade? Jasne i uključive strategije kako Hrvatsku čim prije učiniti ekološki i ekonomski samoodrživom? Odgovor na pitanje kako mladima osigurati budućnost, a starijima dostojanstvenu treću dob? Umjesto svega toga, ponovo, po tko zna koji put, gledamo isprazni ideološki obračun. Za sada još uvijek vodenim pištoljima.

IDEOLOGIJA UMJESTO ISTINE I KREATIVNOSTI

U kakvom su odnosu demokracija i ideologija? Razumljivo je zašto privatizacijskim oligarsima odgovara ustrajna reciklaža ovih tema. Kako vrijeme prolazi, bit će sve teže istražiti kamo je nestalo društveno vlasništvo? Već je sada pojam privatizacijskog pustošenja društvenog vlasništva, mnogima prilično ili potpuno nerazumljiv. Na drugoj strani, sve su glasnija „stručna mišljenja“, kako je uopće pokretanje tog pitanja beskorisno i patetično.

Shvatljiva je i pozicija političkih aktera. Njima je održavanje ideološkog sukoba trajno, sigurno i besplatno gorivo. Lagodna nezainteresiranost za opće dobro, moralna i politička neodgovornost, lojalnost na uštrb sposobnosti, skupe i promašene odluke, pa i kaznena odgovornost… Sve se to, u očima svojih stranačkih navijača, može razvodniti pokojom izlizanom doskočicom, zlobnom primjedbom ili etiketom. Na račun mog ili tvog podrijetla, svjetonazora ili životnog izbora.

Spomenuto vrijedi i za ostale moralne poduzetnike, i profitere ideološki posvađane stvarnosti. Za crno – bijelo formiranu svijest, nezainteresiranost većine za ideološke simbole, značila bi gubitak tla pod nogama. Teško bi se suočili sa nemogućnošću salonski samozadovoljne diskusije o naprednima i zaostalima, glupima i pametnima, našima i njihovima… Umjesto poticanja destruktivnoh emocija, morali bi se upustiti u mentalni napor i preuzeti intelektualnu odgovornost.

Ipak, kako stvari stoje, ideološki Remingtoni i Smith & Wessoni, još su odlična zamjena za manjak inspiracije, kreativnosti, a nerijetko i inteligencije. Kad bismo barem ostali na vodenom oružju…

Zanima vas više? Nastavite sa čitanjem OVDJE