Razum i društvena odgovornost ili anomija?

Razum i društvena odgovornost bez presedana, ili pad u stanje anomije. I to ne samo ekonomski?

Više je puta izgovoreno: „ovo su najvažniji izbori do sada“. Točno, ali ne iz razloga koje su isti akteri iznosili. Prije svega, zbog stvarnih, vidljivih i prijetećih izazova u idućem razdoblju. Izazova s kojima se hrvatsko društvo nije suočilo, vjerojatno od rata na ovamo. Adekvatan odgovor na te izazove, mogu biti jedino društvena odgovornost, razum i kompetentnost. U protivnom slijede vrlo teška vremena, i stanje anomije. I to ne samo u ekonomskom i političkom smislu, već i kao građanski sukob.

Koja je vjerojatnost da će se novom vladom u društvenu stvarnost, unijeti upravo takve vrline? Da će se dogoditi dosad neviđeni stupanj razuma, smirenosti i odgovornosti, koji bi ponudio nadu za izlazak iz vrtloga. Ako je suditi prema predizbornim temama, koje su jedni poticali, a drugi jednako „nadahnuto“ prihvaćali, mogućnost je vrlo mala. Zapravo, nikakva.

Unatoč svemu izgovorenom, ukupno predizborno vrijeme nismo vidjeli nekakav hodogram konkretnih odluka, za prevladavanje izazova u vremenu pred nama. Prema viđenom i slušanom, nažalost, vjerojatniji je suprotan scenarij. Zašto?

Kolaps kao scenarij

Do danas, unatoč zalaganju promicatelja, radikalne ideje nisu padale na plodno tlo. Prije svega zato, jer su izostale okolnosti koje su sada prisutne. Moguće je i da mnogi od onih koji „pale atmosferu“, ni sada svjesno ne žele izazvati sukobe. Vjerojatno mnogi od njih i ne mogu vidjeti šire okolnosti i moguće ishode ideja koje promiču i djelovanja koja najavljuju. Možda imaju i neko svoje drugačije shvaćanje „dobrih namjera“?

Unatoč i takvim mogućnostima, svojim izjavama kako će baš oni „konačno pokazati svima …“, ovo ili ono, itekako mobiliziraju svoje stranačke navijače i nekritičke sljedbenike. Strahote prošlog stoljeća su pokazale, kako kriza utječe na ljude, društvo i svijet. Traži se krivac, a ideološki vođe, nesposobni za odgovorunu viziju, pružaju krivca na pladnju.

Problem je nažalost još i dublji. Recimo i se neviđenom igrom sreće dogodi najkompetentnija i najrazumnija vlada ikad. Koja je vjerojatnost da će tek tako splasnuti problematične i opasne ambicije onih koji nisu izabrani? U svakom slučaju, ili će uslijediti presedan u smislu društvenog konsenzusa, kojim bi prevladao razum i društvena odgovornost, ili će uslijediti pad u stanje društvene anomije.