Razum i društvena odgovornost ili anomija?

Razum i društvena odgovornost bez presedana, ili pad u stanje anomije. I to ne samo ekonomski?

Više je puta izgovoreno: „ovo su najvažniji izbori do sada“. Točno, ali ne iz razloga koje su isti akteri iznosili. Prije svega, zbog stvarnih, vidljivih i prijetećih izazova u idućem razdoblju. Izazova s kojima se hrvatsko društvo nije suočilo, vjerojatno od rata na ovamo. Adekvatan odgovor na te izazove, mogu biti jedino društvena odgovornost, razum i kompetentnost. U protivnom slijede vrlo teška vremena, i stanje anomije. I to ne samo u ekonomskom i političkom smislu, već i kao građanski sukob.

Koja je vjerojatnost da će se novom vladom u društvenu stvarnost, unijeti upravo takve vrline? Da će se dogoditi dosad neviđeni stupanj razuma, smirenosti i odgovornosti, koji bi ponudio nadu za izlazak iz vrtloga. Ako je suditi prema predizbornim temama, koje su jedni poticali, a drugi jednako „nadahnuto“ prihvaćali, mogućnost je vrlo mala. Zapravo, nikakva.

Unatoč svemu izgovorenom, ukupno predizborno vrijeme nismo vidjeli nekakav hodogram konkretnih odluka, za prevladavanje izazova u vremenu pred nama. Prema viđenom i slušanom, nažalost, vjerojatniji je suprotan scenarij. Zašto?

Kolaps kao scenarij

Niti na jednoj strani ne nedostaju osobe, čiji se mentalni kapaciteti i političke ambicije mogu ostvariti jedino u ideološkim ratovima. Istina, neodgovornih smo se i ambicioznih avanturista, istina naslušali i do sada. Također, i onih sa druge strane, koji su iz tko zna kojih razloga priželjkivali ishode: “što gore to bolje”. Možda samo zato da bi konačno bili u pravu kada ocjenjuju karaker društva u kojemu žive.

Do danas, unatoč zalaganju promicatelja, radikalne ideje nisu padale na plodno tlo. Prije svega zato, jer su izostale okolnosti koje su sada prisutne. Moguće je i da mnogi od onih koji „pale atmosferu“, ni sada svjesno ne žele izazvati sukobe. Vjerojatno mnogi od njih i ne mogu vidjeti šire okolnosti i moguće ishode ideja koje promiču i djelovanja koja najavljuju. Možda imaju i neko svoje drugačije shvaćanje „dobrih namjera“?

Unatoč i takvim mogućnostima, svojim izjavama kako će baš oni „konačno pokazati svima …“, ovo ili ono, itekako mobiliziraju svoje stranačke navijače i nekritičke sljedbenike. Strahote prošlog stoljeća su pokazale, kako kriza utječe na ljude, društvo i svijet. Traži se krivac, a ideološki vođe, nesposobni za odgovorunu viziju, pružaju krivca na pladnju.

Problem je nažalost još i dublji. Recimo i se neviđenom igrom sreće dogodi najkompetentnija i najrazumnija vlada ikad. Koja je vjerojatnost da će tek tako splasnuti problematične i opasne ambicije onih koji nisu izabrani? U svakom slučaju, ili će uslijediti presedan u smislu društvenog konsenzusa, kojim bi prevladao razum i društvena odgovornost, ili će uslijediti pad u stanje društvene anomije.

 
 

Zanima vas više? Nastavite s čitanjem OVDJE.