Proizvodnja krize umjesto upravljanja krizom

Proizvodnja krize, umjesto i nasuprot upravljanju krizom.  Kako je krizni stožer u svega nekoliko mjeseci uspio je učiniti nevjerojatan zaokret? Krenulo se sa aktivnostima upravljanja krizom, koje su Hrvatsku smjestilo među sigurnije zemlje. Stiglo se do odluka, koje se mogu opisati kao proizvodnja krize, zbog koje smo dospjeli na europske crvene liste. Od pobjednika do gubitnika.

To je put, kojega su Krizni stožer i ostali odgovorni uspjeli svladati u nekoliko mjeseci. Od uglavnom suvislih i održivih odluka, do onim zdravom razumu nepojmljivih. A za koje nema nikakvog opravdanja, ili su toliko neuvjerljiva da ostavljaju različite dojmove i vežu brojna pitanja.

Prvo, tko zapravo donosi odluke?

Drugo, o kome i čijem novcu i utjecaju ovise odgovorni i njihove odluke?

Treće, jesu li odgovorni politički akteri nečim ucjenjeni od strane vlasnika industrija zabave?

Četvrto, tko su i kako je moguć toliki utjecaj vlasnika noćnih klubova u društvu?

I konačno, zašto je profitu nekolicine podređen ukupni turizam i sve ostale djelatnosti?

Sve su to pitanja na koja članovi Kriznog stožera, kao osobe u prvom planu, ne nude odgovore. Ili odgovaraju u rasponu od krajnje neuvjerljivog verbalnog petljanja, do prozivanja i protunapada na one koji postavljaju pitanja.

Profit odabranih vs. zdravlje svih

Usmjerenost profitu nije najgori problem. Najgore od svega je, kada se profit ostvaruje na uštrb života i zdravlja ljudi. Hrvatska je u turističku sezonu krenula sa pozicije „sigurnog odredišta“. Održivi obiteljski turizam, kreativni sadržaji na otvorenom, pokazali su kako se uspješno posluje. Sve to, uz visoki stupanj odgovornosti i uz minimum rizika.

Nisu li takvi oblici mogli ove godine ostati i stabilno uporište ukupnog turizma?

Nasuprot tome, golom oku i zdravom razumu je jasno, koja su najrizičnija mjesta okupljanja.

Ona mjesta, gdje se ostvaruje masovni, najbliži i najdugotrajniji fizički kontakt.

Mjesta gdje se veliki broj ljudi, okuplja na malom prostoru.

Gdje se zbog glasne atmosfere prisutni ne može komunicirati drugačije, nego se unositi u lice i vikati na uho.

Na takvim se mjestima osim organizirane zabave trguje i mnogim sredstvima koja „pomažu zabavu“ i „opuštaju kočnice“.

Međutim u Kriznom stožeru ujedinjeni predstavnici politike i struke, pozivaju na odgovornost i ništa drugo. Kakvog učinka ima pozvati na moralnu odgovornost profitere u industriji zabave?

Nadalje, što znači pozvati na odgovorno ponašanje, mlade osobe kojima cijele noći upravljaju isključivo uzastopni udari adrenalina? Upravo to čine odgovorni.

Pritom se čude i ljute, jer ih nitko ne razumije. Ne razumije ih javnost, ne razumju ih mediji, ali ni inozmene vlasti.  Ne smao da ne razumiju, već Hrvatsku odjednom zbog nekontroliranog širenja virusa Hrvatsku proglašavaju nesigurnom turističkom destinacijom. Što bi drugo trebale činiti? Kako drugačije nazvati ove aktivnosti nego proizvodnja krize?

Čemu je kriv sport?

Na početku krize, prije svih, su prozvana sportska najtjecanja.

Štoviše, utakmica osmine finala Lige prvaka, Atalanta – Valencia, proglašena je glavnim krivcem širenja virusa u Europi.

Potom se raširila i legenda i o skijalištima kao najvećim žarištima pandemije. Uslijedile su zabrane sportskih natjecanja i zajedničkih treninga, koje se nisu činile čudnima, jer je uslijedio i opći lock down.

Popuštanja su tek u kasnijoj fazi zahvatila treninge i rekreativne sadržaje. Od svih se objašnjenja izdvaja i maestralan pokušaj objašnjena tenisa kao rizičnog sporta.

Naime, budući da pri servisu, loptica u jednom trenutku leti ispred lica tenisača, baš je taj trenutak, opisan kao kritičan?

Cijelonoćno unošenje u lice u zatvorenom prostoru, kao što čujemo, nije problematično „ako se pritom ponašamo odgovorno“? Što to uopće  znači?

Sad, kad Hrvatska svakodnevno ruši vlastite rekorde po broju pozitivnih testova, masovne noćne zabave i dalje se održavaju, ali „skraćeno“, samo do ponoći.

Umjesto noćnim klubovima, palac dolje fitness centrima!?

Ipak, glavni je krivac, poslije upornog traganje, pronađen, ali naravno ne na takvim mjestima.

Između nekoliko tisuća pozitivnih na raznim zabavama, nekolicina je prijavila i svoj boravak u ponekom fitness centru. Odgovornima se na tu informaciju trenutno ozarilo lice.

Jedini i pravi krivac, koji će platiti punu cijenu, prema odluci Kriznog stožera, su fitness centri.

Nema rizika ni u noćnim klubovima, ni u ostalim zatvorenim prostorima za bezbrižnu zabavu. Vjenčanja su dopuštena u ograničenom broju, ali se ona neograničena, zato, bez problema smiju organizirati u susjednoj državi.

Profit nekolicine i cjelonoćne, adrenalinske zabave, očito ne smiju biti ometane političkim odlukama. Posebno ne zdravim navikama i sportskim načinom života. Zdravlje očito ne smije biti prijetnja profitu. Noćnim klubovima, palac gore, a lavovima bacamo fitness centre. To se zove proizvodnja krize.

Više o temi proizvodnja krize i sličnim društvenim problemima OVDJE