Nasilje – društveni uzroci i „začarani krug“

Nasilje – društveni uzroci

Nasilje, kriminal, devijantnost, društveni uzroci i začarani krug. Prvi dio teksta napisan je prije cca 20 godina. Objavljeno u knjizi Društvena promocija bezakonja (2003) i Hrvatsko društvo i začarani krug kriminala (2009).

Kako nastaje „začarani krug“?

“U stabilnim društvenim uvjetima sankcije obeshrabruju kriminal, ali i pomažu u ostvarenju višestrukih preventivnih učinaka. U takvim okolnostima, kazneno djelo uključuje mehanizam pravnih akcija, ali i javnu osudu kao moralni odgovor javnosti. To u sinergijskom smislu ne ostavlja dvojbu oko toga isplate li se kriminal i nasilje, ili ipak ne.

Nasuprot tome, nalazi se društvena stvarnost u kojoj mehanizmi formalne socijalne kontrole dopuštaju pojedinačnoj devijantnosti da ostane nekažnjena. Kazneni se progon namjerno izbjegava. Kriminalni čin se čin pokušava opravdati ratnim okolnostima ili u ime „viših ciljeva“ poput stvaranja države. Time se otvara se široki prostor mogućnosti da pojedinačni eksces postane redovita pojava.

Nepoželjni i sramotni primjeri vremenom postaju poželjni uzori. Ratni profiteri pretvaraju se u uspješne poduzetnike. „U ime razvoja“, članovi društva koji su desetljećima stvarali društvena dobra, preko noći ostaju bez svog udjela i bez radnih mjesta.

Istodobno drugi a posebno mlađi članovi društva promatraju i donose zaključke. Ako bogatstvo stečeno prijevarom i nasiljem ostaje u rukama počinitelja? Ako se takva nedjela ne mogu i ne žele sankcionirati?

Tada vrline kao što je marljivo učenje, poštenje i pravednost nisu dobar izbor za uspjeh. Naprotiv, donose neizvjesnu budućnost. Presudne odluke o budućnosti donose upravo društveni akteri čije su kriminalne aktivnosti i bezobzirnost prouzročile trajne strukturalne poremećaje.

Na drugoj strani osobe koje pristaju uz društvene obveze i poštuju zakone doživljavaju niz frustracija. Zakon ne sustiže velike prekršitelje i dužnike. Pokradeno društveno bogatstvo, a sada “zajednički dug” vraćaju ostali građani čiji je standard ionako uzdrman bezakonjem.

Takvo društvo ne jamči svojim članovima da će poštenje i marljivost biti nagrađeni. Naprotiv, živjeti u skladu sa zakonom često znači postati žrtvom bezlične i disfunkcionalne birokratske procedure. Na kraju umjesto slike o kriminalu kao rizičnoj i neisplativoj aktivnosti, bezakonje postaje prihvaćeno i priznato sredstvo bogaćenja i uspjeha.”

Neodustajanje od logike koja je stvorila problem

Problem je „sustavno građen“ godinama. Od nekažnjenog ratnog profiterstva, pojedinačnih zločina, privatizacijske nepravde, korupcije, do razvoja „kulture oružja“. Sve to dovodi do dubokog nepovjerenja u društvene institucije.

Politički akteri koji su se izmjenjivali na društveno odgovornim položajima, izbjegli su dubinsko suočavanje sa uzrocima problema. Kratkotrajno politički profitabilnije, isplatilo se iz povjesne arhive izvlačiti ideološke sukobe.

Za to vrijeme, svi proživljeni devijantni aspekti, zapamćeni su, kako u kolektivnoj memoriji, tako i u individualnom socijalizacijskom iskustvu. Njihov je razvoj postao autonoman i otporan na pojedinačne akcije i različite „akcijske planove“. Time su ispunjeni uvjeti za govor o društvu u  „začaranom krugu kriminala“.

Više o „začaranom krugu kriminala“ i društvenoj devijantnosti, pročitajte OVDJE