Politika bez odgovornosti i izgubljeni životi

Politika bez odgovornosti, univerzalni recept za promašaje, gubitke i krizu. To je naprosto društvena zakonitost. Unatoč tome, racionalna spoznaja te zakonitosti, očito je nedovoljna za pokrenuti promjene. Da je dovoljna, ne bi politička neodgovornost bez otpora, desetljećima razarala društvene odnose. Ne bi proizvodila korupciju i razočaranost, fizički bijeg i gubitak nade u budućnost. Sve nabrojano, koliko god nepodnošljive, ipak nije ono najgore. Najgore su one nepopravljive i nenadoknadive posljedice, koje za sobom ostavlja politika bez odgovornosti. Izgubljeni životi.      

Put od povjerenja do nepovjerenja

Početno razdoblje suočavanja s aktualnom panedemijom popraćeno je odobravanjem i relativno održivim povjerenjem u rad kriznog stožera. Potrvrđuju to u ožujku, travnju i svibnju rezultati ispitivanja javnog mnijenja, kao i male brojke pozitivnih slučajeva, te „nula pojavnosti“ početkom lipnja. Strašna i tragična priča tog razdoblja ostaje 18 izgubljenih života u splitskom domu za starije osobe. Izostankom kaznene odgovornosti i pokušajem opravdanja riječima „uzrok je virus“, postupno i nepovratno izostaje  i povjerenje.

Izbori

Predizborni tjedni i dani, razotkrivaju prastaru istinu: „Quod licet iovi, non licet bovi“. Sve što su stožer i vlada suglasno proklamirali u proljeće, potpuno se urušilo u izbornoj noći. Stotine okupljenih na malom prostoru, bez fizičke distance, bez maski, nadglasavanje i unošenje u lice. Istaknuti članovi kriznog stožera u prvom planu. Pokušaje opravdanja i pozive za razumijevanje radosti izbornim rezultatima, više nitko ne shvaća ozbiljno.

Ljeto i turistička sezona

Slijedi niz međusobno suprotstavljenih odluka, kao i službena verzija o „dobro promišljenom“ upravljanju u službi „najuspješnije europske turističke sezone“.  Unatoč tome, pesimističan  mir  opstaje zbog relativno niske stope najgorih ishoda, ali i agresivnih iracionalnih prosvijeda protiv svih mjera. Ako su se negdje do sredine listopada, i mogle „prodavati priče“ o „kontroli situacije“, u danima poslije, slijedi potpuno urušavanje.

„Iz tave u vatru“

Umjesto iskrenog poziva na opće savezništvo, uključivanje svih eminentnih stručnjaka, slijedi “sajam taštine”. Umjesto odgovornog nastupa dvojice najistaknutijih politička aktera, javni prostor sipunjavaju egoistični ispadi bez presedana. Odavno presporim i nedosljednim odlukama kriznog stožera, sad već poptuno neskriveno upravljaju partikularni politički interesi. Ali to je tek uvod, jer “najbolje” tek slijedi.  Tisuće na jednom mjestu, bez fizičke distance i bez maski, nisu problem, ali rizične su sve aktivnosti koje pomažu zdravlju i jačanju imuniteta. Uz gašenje fitness centara, zabranjuju se i treninzi na otvorenom, kao i sve izvanškolske aktivnosti. Što preostaje roditeljima? Ne žele li djecu ostavljati samu kod kuće, doslovce su natjerani povesti ih u šoping centre. Tisuće nagomilanih u zatvorenom prostoru nisu problem, ali nekoliko mladih sportaša i sportašica na atletskoj stazi predstavljaju rizik. Besmisleno postaje nabrajati listu nedosljednosti i apsurda. 

Izgubljeni životi i „kriv je virus“

Gore nažalost, ipak može. Od početka je kristalno jasno, tko spada u rizičnu skupine. Maksimalna zaštita najugroženijih dokazuju moralnost i pravo na  budućnost jednog društva. Izgovori su pokazatelj suprotne orijentacije. Sad je za izgubljene živote, službeno okrivljen “virus“. Ako nije virus, krivi su „neodgovorni građani“. Akteri koji o svemu odlučuju, i po definiciji zauzimaju vrh odgovornosti, kao i previše puta do sada, prolaze ispod radara. Tek poneka psovka ili pisana kritika na njihov račun, ne uznemiruju ih previše. Ne bi bilo ništa čudno da i nevjerojatnu požrtvovnost medicinskog osoblja, kao i sad već relativno brzu primjenu cjepiva, na kraju pripišu u vlastite zasluge. Čudno bi bilo samo kad bi većina javnosti u svemu tome, konačno prepoznala problem.

O političkoj neodgovornosti, društvenoj krizi, i uzrocima društvenih problema, pročitajte OVDJE